Odvajanje otpada, recikliranje i proizvodnja bioplina trebali bi prethoditi razgovorima o mogućoj spalionici na Bikarcu, poručuju iz Mosta Šibenik. Traže javnu objavu stopa recikliranja centara za gospodarenje otpadom te plan ulaganja u alternativna rješenja.
Uoči današnjeg Javne tribine o spalionici otpada na Bikarcu u Arsenu u 17 sati, Most Šibenik upozorava da se rasprava o mogućoj spalionici na Bikarcu vodi obrnutim redoslijedom. Umjesto da se najprije iscrpe mogućnosti odvajanja otpada, recikliranja i proizvodnje bioplina iz vlastitog biootpada, spaljivanje se gura kao prvo rješenje, iako je prema hijerarhiji gospodarenja otpadom energetska oporaba tek iza sprječavanja nastanka otpada, ponovne uporabe i recikliranja.
Mihovil Klarić iz Mosta Šibenik upozorava da se pritom mora odgovoriti i na pitanje kakve rezultate danas ostvaruju centri za gospodarenje otpadom koji su građeni javnim i europskim novcem.
-Bikarac, Lećevica, Biljane Donje i Lučino razdolje građeni su uz obećanje da će smanjiti odlaganje kroz odvajanje i recikliranje. Ako se danas ti isti centri navode kao izvor goriva za jednu spalionicu, onda građani imaju pravo znati kolike su njihove stvarne stope recikliranja i što se s otpadom svih ovih godina zapravo radilo- poručuje Klarić.
Traže javnu objavu rezultata centara za otpad
Most Šibenik traži da svaki centar za gospodarenje otpadom javno objavi stvarne stope recikliranja po godinama. Smatraju da se tek na temelju tih podataka može ozbiljno razgovarati o tome je li postojeći sustav ispunio svoju svrhu ili se prerano odustaje od odvajanja i recikliranja u korist spaljivanja.
-Ako su centri građeni da bi odvajali i reciklirali otpad, a danas se iz njih planira osiguravati gorivo za spalionicu, onda se mora jasno reći kako smo došli do toga. Građani moraju znati je li sustav doista bio usmjeren prema recikliranju ili se sada pokušava opravdati model koji će desetljećima trebati stalne količine otpada- kaže Klarić.
Iz Mosta podsjećaju da spaljivanje nije prvo rješenje u sustavu gospodarenja otpadom. Grad koji najprije ulaže u spaljivanje, a tek potom pokušava povećavati odvajanje, dugoročno se veže uz model koji za svoju ekonomsku održivost mora imati dovoljno otpada za spaljivanje.
Čaporice, Krk i Treviso kao primjeri
Kao alternativu navode domaće i europske primjere koji pokazuju da se velik dio otpada može odvojiti i oporabiti bez spalionice.
U Čaporicama kod Trilja postrojenje suhe fermentacije obrađuje 12.900 tona biootpada godišnje i iz njega proizvodi bioplin, električnu i toplinsku energiju te organski materijal za tlo. Vrijednost investicije iznosi 17,35 milijuna eura, od čega je 13,1 milijun osigurano iz europskih sredstava.
Na Krku, navodi Most Šibenik, sustav kojim upravljaju Ponikve odvaja oko 60 posto otpada, uz cilj od 70 posto, dok se biorazgradivi otpad kompostira na Treskavcu još od 2005. godine. Godišnje se ondje obradi oko 5.000 tona biootpada, a nastali kompost testira Agronomski fakultet i dijeli se građanima.
Kao primjer navode i područje Trevisa u Italiji, gdje sustav tvrtke Contarina obuhvaća oko 500.000 stanovnika i 49 općina te postiže oko 85 posto odvojenog prikupljanja, uz znatno smanjenu količinu ostatnog otpada i bez spalionice.
-Logičan i energetski isplativ put nije da prvo izgradimo spalionicu, a onda pokušavamo pronaći dovoljno otpada kojim ćemo je hraniti. Prvo treba ozbiljno odvojiti biootpad od otpada za recikliranje i iskoristiti ga za proizvodnju bioplina, električne i toplinske energije. Čaporice pokazuju da je takav model moguć i u Dalmaciji i da za njega postoje europska sredstv-, ističe Klarić.
Traže plan odvajanja biootpada i recikliranja
Most Šibenik zato traži da svaki centar za gospodarenje otpadom objavi stvarne stope recikliranja po godinama, kako bi javnost mogla vidjeti je li se sustav doista razvijao prema recikliranju ili prema stvaranju goriva za buduću spalionicu.
Od Grada i Županije traže da prvo donesu i financiraju plan odvajanja biootpada i recikliranja te razmotre izgradnju postrojenja na bioplin, po uzoru na Čaporice, Krk i Treviso.
O eventualnom spaljivanju otpada, smatraju, može se razgovarati tek nakon što se mogućnosti odvajanja i recikliranja stvarno iscrpe i nakon potpune javne rasprave u koju će građani biti uključeni od početka.
-Nismo protiv rješavanja problema otpada. Protiv smo toga da se krene od spalionice, a preskoči ono što je jeftinije, čišće i već dokazano. Čaporice pokazuju da se može i drukčije, i to u Dalmaciji i uz europski novac. Vlastiti otpad nije samo problem, nego i resurs koji treba iskoristiti pametno- zaključuje Klarić.
