Biličanin Mario prvi put otišao na Grand Prix u Monzi, pa s kćerkom završio na ručku sa Hamiltonom i Leclercom

-Sve je krenulo od Monze. Ja i moja obitelj smo išli na naš prvi Grand Prix. Prvi dan u crvenim majicama, imali smo hrvatsku zastavu na kojoj je pisalo Bilice- prisjetio se Mario.

Dok su išli prema stazi, prišla im je djevojka i pitala ih bi li pristali na intervju. Pristali su, a razgovor se brzo pretvorio u priču o njihovoj dugogodišnjoj ljubavi prema Formuli 1. Mario je strastveni navijač Ferrarija više od 35 godina, još od dječačkih dana kada mu je brat, kako kaže, davao 'smjernice za koga treba navijati' jer je bio puno veći znalac od njega.

Nakon intervjua nisu se odmah razišli. Nastavili su se družiti i razgovarati, a ekipu koja je radila na projektu zanimalo je više o njihovom životu. Već tada počela se razvijati priča koja će ih iznenaditi.

-Nakon nekoliko dana ponovno su nam se javili putem videopoziva. Rekli su nam da ćemo imati ručak, ali onda su dodali da su pozvali još nekoga. I to još nekoga su bili Lewis Hamilton i Charles Leclerc. Mi smo bili frapirani- kaže Mario.

Naime, radi se o projektu Tifosi Table, u kojem su odabrali šest ljudi iz različitih dijelova svijeta. Među njima su bili ljudi iz Italije, New Yorka, Meksika i SAD-a, a priča iz Bilica posebno je privukla pažnju.

Mario kaže kako im je novinar koji ih je intervjuirao kasnije otkrio što se događalo iza kulisa.

-Novinar nam je rekao da je nakon intervjua nazvao šeficu. Mi smo napravili intervju i ovo će uspjeti. Vaša priča je bila jedna od najboljih i vas smo prve odabrali- rekao im je.

Tifosi table

Tako su nakon Monze dobili priliku otići u Maranello. Obišli su grad, tvornicu Ferrarija i muzej, a sljedećeg dana čekali su ih snimanje i ručak. Naime, to je sve dio projekta Tifosi Table koji za isti stol dovodi vozače poput Lewisa Hamiltona i Charlesa Leclerca s najstrastvenijim navijačima iz različitih dijelova svijeta kako bi kroz njihove osobne priče pokazao ljudsku stranu sporta i ono što znači biti Tifoso.

Za stolom je sjedilo svih šest gostiju. Mario, kćerka Marica, i odabrani gosti iz raznih djelova svijeta. Tri mjesta ostala su prazna. Znali su da bi se za stolom trebali pojaviti i vozači, ali nisu znali kada.

-Prije samog susreta na briefingu, bili smo svi jako nervozni, ja pogotovo, ja sam plakala prije nego će sve krenuti. I u momentu kad smo došli, kad smo sjeli za taj stol, nervoza je bila stvarno velika, ali kad su vozači izašli kroz ta vrata i sjeli s nama, jednostavno kao da nije bila niti jedna kamera upaljena. Sve je nekako stalo, pa i vrijeme je stalo. Oni kad su izašli, oni su meni izgledali kao kao voštane figure koje se pomiču. Ja to ne mogu opisat, oni su meni kao iz crtića izgledali, te njihove crte lica, sve je bilo nekako kao nacrtano. ali sve u svemu, atosfera je bila preopuštena - priča nam kroz smijeh Mariova kćerka Marica.

-Nas šest sjedilo je za stolom, a ispred nas su bila još tri prazna mjesta. Znali smo da bi oni trebali doći, ali nismo znali točno kada. U jednom trenutku ušla je djevojka koja je vozačica Ferrari akademije, a malo-pomalo ljudi su ulazili u prostoriju. I onda se odjednom otvore vrata i ulazi Charles Leclerc. Bili smo oduševljeni, nedugo zatim došao je i Lewis Hamilton - dodajte Mario.

Obrnuta situacija za stolom

Cijela ideja projekta bila je upravo u tome da se uloge zamijene. kako nam priča Mario... Hamilton i Leclerc navikli su na to da njima ljudi postavljaju pitanja, posebno o Formuli 1, utrkama i njihovim karijerama. U ovom projektu bilo je suprotno. Oni su sjedili za stolom s običnim ljudima i njima postavljali pitanja o životu.

Razgovor je ubrzo postao opušten, a dio priče bio je i o vožnji. Mario je vozač kamiona pa su se malo i šalili na tu temu.

-Ja sam vozač kamiona pa smo se malo šalili. Lewis ne voli voziti više od dva sata, Charles, on vozi iz Monte Carla u Maranello i vraća se nakon tjedna kući. Ima radno vrijeme, a Lewis avionom dolazi. I oni, kada nije vrijeme utrka imaju radno vrijeme od ponedjeljka do petka, ali samo su malo drugačije plaćeni - smije se Mario.

Upravo mu je taj dio bio posebno zanimljiv. Iako ih ljudi zbog njihova načina života i statusa često doživljavaju kao nešto potpuno nedostižno, Mario kaže da je njegov dojam nakon susreta bio sasvim drugačiji.

-Sve je teklo jednostavno, baš je bilo opušteno. Pričali smo mi, pričali su oni. Baš su nas pažljivo su nas slušali i pitali su oni nas jer je njih zanimalo. Toliko su bili prirodni, normalni, kao da se znamo od prije pa smo se sad svi prijatelji skupili za jedan stol za jednu večeru - priča Marica.

Najviše ga je, kaže, iznenadilo koliko su Hamilton i Leclerc zapravo jednostavni i normalni, a prokomentirao je i njihovu građu...

-Fasciniralo me to što su ljudi normalne građe, što je suprotno dojmovima kakve imamo - da su vozači formule sitni- rekao je.

S njima su za ručkom proveli oko sat i pol. Ipak, postojao je i niz pravila. Nisu ih smjeli pitati ništa o Formuli 1 niti o privatnim stvarima, pa su razgovori otišli u potpuno drugom smjeru.

Pričali su o psima, prirodi, svakodnevnom životu i stvarima koje nemaju puno veze s utrkama.

-Bili smo na ručku sat vremena službeno, a još smo se pola sata nastavili družiti nakon. Nismo ih smjeli pitati ništa o Formuli 1 i privatne stvari- prisjetio se Mario.

Jedna od tema koja je posebno zainteresirala Lewisa Hamiltona bila je medicina, odnosno razgovor s doktorom, koji je također bio gost, o transplantaciji srca. No, pričalo se i o svakodnevnim stvarima, pa tako i o vožnji. Kako smo već spomenuli, Mario inače radi kao vozač kamiona i nije mu neobično provesti i po 12 sati u komadu na cesti, dok Hamilton, kako se našalio, ne voli voziti dulje od dva sata.

Upravo iz te razlike rodila se i jedna od simpatičnijih šala za stolom. Hamilton je u jednom trenutku predložio Mariju da ga povede sa sobom na jednu od svojih dugih vožnji.

-U jednom trenutku mi je rekao da ga zovem, da će voziti sa mnom dio od tih 12 sati- prisjetio se Mario.

Razgovarali su i o Hrvatskoj i Jadranu. Hamilton je već bio na Krki, a Mario ga je pozvao da zajedno s Leclercom posjeti i Kornate. Leclerc, koji sada čeka bebu, također je rekao da će svakako posjetiti ovaj dio Jadrana.

Iako se nakon tog susreta više nisu ponovno sreli, Mariju i Marici je posebno ostao u sjećanju osjećaj cijele situacije. Hamilton i Leclerc, navikli na to da ih drugi ispituju o Formuli 1, karijeri i privatnom životu, ovoga su puta bili u potpuno drugačijoj ulozi. Oni su sjedili preko puta običnih ljudi i njih pitali o životu, poslu i iskustvima.

-Uglavnom, nama je to naš prvi odlazak u Monzu, naša dakle prva utrka, prvi Grand Prix koji smo gledali uživo bio ostvarenje našeg sna. Jer tata je već 35 godina je navijač Ferrarija, prati Formulu, on je tu ljubav prema Formuli prenio na mene. Ja volim reć to ide s koljena na koljeno, to je neka obiteljska tradicija da se prati Formula i da smo svi fanovi Ferrarija. Dakle, taj naš odlazak i to što smo uspjeli ostvariti to da odemo na na Grand Prix uživo je bilo ostvarenje sna. Računala sam na ono 'kad ću imati priliku upoznat vozača i ako ga ikad upoznam to će biti u prolazu da mi da jedan potpis, autogram i to je to'. A ja sam sidila kraj Luisa Hamiltona. Znači to je toliko nestvarno bilo i kad je sve završilo i dalje su ti dojmovi bili kao ajme je l' se ovo stvarno dogodilo. Toliko mi znači to što smo eto ja i tata ovaj doživjeli to da ja ne mogu opisat, jednostavno nemam prave riječi, nemam prave riječi kojima bih opisala taj naš doživljaj - kaže Marica.

Za Maria je isto bilo nevjerojatno... Pogotovo zbog činjenice da prije tog putovanja, iako strastveni ljubitelj Formule 1, zbog životnih okolnosti i financija ranije nije imao priliku otići na Grand Prix. Otišao je prvi put u životu, sa svojom obitelji, u crvenim majicama i s hrvatskom zastavom na kojoj je pisalo Bilice. Jedan slučajni intervju otvorio je vrata projekta Tifosi Table, a onda su uslijedili Maranello, Ferrarijeva tvornica, muzej i ručak za istim stolom s dvojicom svjetski poznatih vozača.

-Igrom slučaja, prvi put na Grand Prix... Malo je ljudi na svijetu koji se mogu...- ostala je nedovršena njegova završna misao, ali upravo taj osjećaj najbolje opisuje cijelu priču koja je iz jednog slučajnog intervjua u Monzi stigla sve do stola za kojim su sjedili Lewis Hamilton i Charles Leclerc.