Svetkovina Blagovijesti svečano proslavljena u šibenskoj katedrali

Na misnom slavlju okupio se velik broj vjernika uključenih u inicijativu trajnoga klanjanja, koji su zajedno sa svećenicima zahvalili Bogu za milost ove važne molitvene prisutnosti u životu grada i mjesne Crkve.

U homiliji mons. Subotičanec promišljao je o otajstvu Blagovijesti, stavljajući naglasak na slobodu Blažene Djevice Marije u susretu s Božjim pozivom. Upozorio je kako se evanđeoski prizori iz Marijina života često promatraju površno, kao da je sve unaprijed bilo zadano i kao da je Marijin odgovor bio nešto samo po sebi razumljivo.

„Gotovo redovito kad slavimo marijanske blagdane i svetkovine, ili općenito, dok slušamo evanđeoske odlomke povezane s događajima iz Marijina života – kao ovaj danas – gdje se konkretno opisuje anđelovo pohođenje i navještaj Mariji – mi obično pomišljamo kako je njezina reakcija na sve što se oko nje i u vezi s njom događa, nešto posve normalno i neupitno“, rekao je propovjednik.

Govoreći o takvom načinu razmišljanja, istaknuo je kako se nerijetko stvara dojam da je sve „moralo biti“ upravo tako kako se dogodilo. „Sve je to tako moralo biti i moralo je ići točno određenim slijedom. Kao da je unaprijed bilo određeno, isplanirano i zacrtano, a ona je samo na sve to kimnula glavom i blago se nasmiješila“, kazao je mons. Subotičanec, upozorivši kako je takvo promatranje događaja iz Marijina života pogrešno.

Posebno je naglasio da je Marija bila potpuno slobodna pred Božjim pozivom te da se ne smije zanijekati temeljna istina ljudskog dostojanstva i odnosa Boga i čovjeka. „Nije bogohulno niti krivovjerno reći da je Marija imala priliku i da je mogla slobodno Bogu reći ‘Ne’“, rekao je mons. Subotičanec.

Upravo zato, istaknuo je, Marijina veličina još više dolazi do izražaja. „Jasno je i nedvojbeno da je i Marija u tom iznenadnom trenutku koji joj ničim nije bio najavljen i za koji nije bila pripremljena – slobodno mogla reći ‘Ne’. Ona nije bila puki objekt na koji cilja Božji plan, nego slobodna žena koja je sposobna i ima mogućnost prihvatiti ili odbaciti anđeoski poziv“, poručio je mons. Subotičanec. Dodao je kako upravo u toj slobodi leži dubina i snaga njezina pristanka. „Budući da je Marija bila slobodna odbiti Božju volju, a nije to učinila, nego je pristala biti služiteljicom Božjega plana, to ju je učinilo još snažnijom figurom. Iz toga izvire njezina snaga i veličina. U tome ona ostaje jedinstveni i uzorni primjer“, rekao je.

Marijin odgovor Bogu, nastavio je propovjednik, nije bio posljedica prisile, nego čin zrele i vjerujuće slobode, dodajući da je upravo zato Marija „svjetlo u koje mi gledamo i primjer koji želimo slijediti u svojim životima“. U toj slobodi i slobodnom odabiru leži prava ljepota i možemo reći – izazov za svakog njezina štovatelja; za svakoga vjernika.

Govoreći o liturgijskim čitanjima, mons. Subotičanec osvrnuo se i na lik kralja Ahaza iz Knjige proroka Izaije. U njegovu ponašanju prepoznao je primjer čovjeka koji se, premda naizgled pobožno, zapravo ne oslanja na Boga nego na vlastite planove i ljudsku moć.

Osvrnuo se na drugo čitanje iz Poslanice Hebrejima, istaknuvši Kristovu slobodnu poslušnost Ocu. „Njegov ulazak u taj svijet nije pasivni pristanak koji bi bio kao vodom nošena sudbina. To je isto aktivna odluka da živi u poslušnosti Ocu; da u svemu traži i ispunja Njegovu volju, bez kalkulacija i bez obzira vodi li ga takva odluka u slavu ili na križ“, rekao je mons. Subotičanec. Naglasio je da Krist prihvaća ljudsku ranjivost, slabost i ograničenja kako bi do kraja objavio Očevu ljubav i milosrđe. Njegov je život, istaknuo je, „živa žrtva, prinos ljubavi i poslušnosti, koje nadilaze sve formalne žrtve i prinose“.

U zaključnom dijelu homilije propovjednik je pozvao vjernike da svetkovinu Blagovijesti ne promatraju samo kao spomen na jedan događaj iz povijesti spasenja, nego kao trajni poziv na osobnu preobrazbu i dublji odnos s Bogom. „Ona je poziv na preobrazbu, na duboko obraćenje srca. Poziv da se odreknemo svih svojih prividnih sigurnosti i poput Marije Bogu kažemo: ‘Da, evo me! Evo službenice, evo službenika Božjeg, neka mi bude po tvojoj riječi!’“, poručio je.

Na kraju je okupljene pozvao na molitvu za novu snagu i veću raspoloživost Božjim poticajima, kako bi i sami postali svjedoci njegove blizine u svijetu. „Molimo milost i snagu, da nam Blagovijest bude poticaj da s novom snagom i predanošću odgovorimo na Božje ponude i pozive. Da i mi sami postanemo istinski ‘Emanuel’ – ‘S nama Bog’ u ovome svijetu koji je željan prave nade i istinske ljubavi; koji vapi za otkrivanjem Božje blizine“, zaključio je mons. Tomislav Subotičanec.

Svečano misno slavlje u šibenskoj katedrali tako je, uz proslavu otajstva Gospodinova utjelovljenja po Marijinu pristanku, bilo i snažan znak zahvalnosti za godinu dana trajnog euharistijskog klanjanja u gradu Šibeniku. U zajedništvu molitve i vjere okupljeni su vjernici još jednom posvjedočili kako je trajno klanjanje dragocjeni duhovni dar za župne zajednice, grad i cijelu Šibensku biskupiju.