Svjedočanstva šibenskih vjernika koji su hodočastili u Padovu, Caravaggio i Milano

Hodočašće je predvodio don Tomislav Puljić, a program je bio prožet molitvom, katehezom i vjerničkim zajedništvom. Vjernici su se vratili ohrabreni primjerom Blažene Djevice Marije i svetaca, spremniji živjeti evanđelje u svakodnevnici. U nastavku donosimo svjedočanstva nekih od hodočasnika:

Čovjek je u svojoj naravi hodočasnik. Kroz cijeli svoj život hodočastimo prema jednom cilju, a taj cilj je onaj nebeski. Nije lako razlikovati put od stramputice, često su stramputice privlačnije i nogama I umu. Da bi put bio ispravan, potrebno je biti zagledan u Boga. Hodočašća na sveta mjesta pomažu nam održati svijest o povezanosti ljudi I Boga. Svi smo pozvani da postanemo sveti. Sveci su bili ljudi kao I mi, a svojim uzornim životom zaslužili su najveću čast.

U potrazi za nadahnućem svetima, vjernici iz više župa naše biskupije, predvođenih don. Tomislavom Puljićem, zaputila se na hodočašće u Padovu I Caravaggio. Tri autobusa hodočasnika (170), tijekom dvodnevnog hodočašća, obišli su sveta mjesta Padove, posjetili smo I Milano, a glavni cilj puta bio je Caravaggio. Prva i grob svetog Leopolda Mandića, nezaobilazna je postaja velebna bazilika sv. Justine. Bazilika sv. Justine u Padovi deveta je crkva na svijetu po svojoj veličini. U ovom velebnom zdanju, uz sv. Justinu (djevicu I mučenicu), svoje je mjesto pronašao još jedan gigant Crkve, sv. Luka evanđelist. Misa pred zemnim ostacima sv. Luke, čovjek osjeti skrušenost na takvom mjestu, sama bit hodočašća.

Kada grad obiluje ovakvim svetim mjestima, ujedno I prekrasnim građevinama, lako se pretvoriti u turista-hodočasnika. Ne želiš ništa propustiti, sve treba poslikati, suvenir kupiti. Kušnja na djelu. Žao mi je što nismo zatekli otvorena vrata Svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića-malog kapucinskog samostana koji svjedoči o životu I poslanju ovog sveca niskog rastom, ali giganta svetosti. Po odlasku iz Padove zaputili smo se u Milano. Molili smo u crkvi koja se povezuje sa mjestom potpisivanja edikta o slobodi kršćana (Milanski edikt) te obišli baziliku sv. Ambrozija, mjesto gdje je sv. Monika molila za obraćenje svoga sina (sv. Augustina). Ono što ovo hodočašće čini posebnim je stručno vodstvo don Tomislava koji svojim umijećem opisa života svetaca kod slušatelja potiče stvaranje živih slika onoga o čemu slušamo. Puni dojmova, zaputili smo se prema glavnom cilju našeg hodočašća, Caravaggiu.

U našem kraju poznato je štovanje Gospe od Karavaja, Caravaggio je njen izvornik u svakom smislu. Ovo je mjesto ukazanja Blažene Djevice Marije ženi imenom Gianetta (Ivanica).

Podaci navode: Dana 26. svibnja 1432., u pet sati poslije popodne, 32-godišnja žena iz Caravaggia po imenu Gianetta, udana za Francesca Varolija – ljutitog i nasilnog muškarca – „svima poznata po svojemu kreposnomu ponašanju, svojoj kršćanskoj pobožnosti, njezinomu istinski poštenomu životu” otišla je iz sela po snopove trave za svoje životinje. Imala je teško srce jer ju je muž tukao. Tada ju je zabljesnula velika svjetlost i ugledala je kako dolazi odozgo i pored nje stoji lijepa i divna Gospa, veličanstvena, ljubaznoga lica, časnoga izgleda i neizrecive ljepote, odjevena u plavu haljinu i glave pokrivene bijelim velom. Preplavljena, Gianetta je uzviknula: „Djevice Marijo!”, a tada joj je Djevica rekla da će njezin muž promijeniti ponašanje i zamolila ju je da učini tri stvari. Prvo, da kaže svima da petcima poste o kruhu i vodi. Osim toga, moraju posvetiti subotnje poslijepodne molitvi u znak zahvale za mnoge velike milosti dobivene po zagovoru Djevice kod njezinoga božanskoga Sina. Kao potvrdu je Djevica na mjestu gdje je stajala proizvela čudesni izvor. Bolesnici su odlazili do izvora i oslobađali se svojih bolesti. Vijest se brzo proširila o moći koju je Bog vršio na ovomu mjestu po zagovoru Djevice Marije.

U večernjim smo satima stigli u Caravaggio, prekrasna vizura crkve obasjane svjetlima reflektora savršena je slika koju hodočasnik ima u mislima pred odlazak na počinak. Zbog velikog broja hodočasnika, dio nas je noćio u hotelu koji je u sklopu svetišta dok su drugi bili u okolnim hotelima.

Caravaggio, jutarnja misa, obilazak svetišta. Ljepota na svakom koraku. Mir kojim odiše svetište je neopisivo, treba ga doživjeti. Jubilejska je ovo godina, hodočasnici mole za milost potpunog oprosta.

Nakon blagoslova upravitelja svetišta, puni dojmova, nastavljamo prema Padovi. Vrijeme je za posjet bazilici sv. Antuna. Molitva na grobu sv. Ante, mnogi hodočasnici donose sličice svoje djece. Prekrasna bazilika prepuna relikvija, more vjernika u tihoj molitvi. Prekrasna je ovo slika koju svaki vjernik-hodočasnik zasigurno nosi u svome srcu. Upravo ovakva iskustva potiču ljude na neka iduća hodočašća.

Sa molitvom sv. Anti, sv. Luki, sv. Justini, svim sveticama I svecima Božjim, majci Mariji I našem nebeskom Ocu, zaputili smo se prema domovini. (I.M)

Više pročitajte na stranici Šibenske biskupije.