Postoje kafići koji se ljudima ‘uvuku pod kožu’, koji postanu mjesto gdje se osjećaju kao kod kuće, a konobari im postanu skoro kao članovi obitelji. Čak ćemo se usuditi kazati da ih možda viđaju i češće od nekih članova. Jedno od njih je i kafić ‘Mihovil’ na šibenskoj pijaci koji je kroz godine postojanja postao ‘tinel’ svojim stalnim gostima, mjesto za prvu jutarnju kavu gdje nisi ni morao kazati što piješ jer to se zna, odmor preko marende i mjesto druženja.
Nakon 17 godina došao je kraj, a kafić Mihovil zatvara svoja vrata.
‘Prije točno 17 godina započeli smo jedno poglavlje za koje nismo očekivali da će tako zanimljivo bit - otvorili caffe bar Mihovil. Poglavlje koje je mnogo utjecalo ne samo na naše, nego i na živote mnogih naših gostiju, ili možda bolje rečeno, članova obitelji. Mihovil je bio dnevni boravak za mnoge, bio je mjesto gdje su nastajala prijateljstva, rađale ljubavi, stvarale nezaboravne uspomene. Bilo je manje lijepih, ali pregršt puno lijepih trenutaka i dana, a mi smo se uvijek trudili da one ružnije dane uljepšamo sa lijepom kavom. I najbolje knjige i najbolji filmovi imaju kraj, pa tako i ovo poglavlje završava. Nakon točno 17 godina zatvaramo Mihovila, znamo da smo slomili mnoga srca jer dobre navike se teško mijenjaju, ali da bi otvorili novo poglavlje u životu, jednostavno moramo zatvoriti staro’, kažu iz ‘Mihovila’.

Vlasnik kafića Nediljko Stančić tako će nakon više od pola stoljeća ugostiteljske karijere ugasiti aparat za kavu i uživati u umirovljeničkim danima. Neno je, kako ga svi zovu, jedan od prvih barmena i barista u Hrvatskoj, koji je od prvog dana srednje škole volio ovo zanimanje i uvijek kaže: ‘Da se deset puta rodim, deset puta bih izabrao ovaj posao’. Nakon što je 1975. maturirao, nastavio se educirati, postao jedan od prvih barmena u Hrvatskoj i onaj koji je u biti doveo koktele u Šibenik. Iza njega su brojna natjecanja na kojima je osvajao nagrade, u vremenima kad nije bilo edukacija kao danas, kao ni kolega s kojima se mogao posavjetovati i učiti iz prve ruke. Tijekom cijele karijere usavršavao se jer je uvijek znao da da ima nešto što ne zna. Predavao je i na Pučkom učilištu te radio kao vanjski suradnik u ugostiteljskoj školi, a posljednjih 17 godina bio je vlasnik ‘Mihovila’, kafića koji je brojnim Šibenčanima prirastao srcu.
- Ovdje sam počeo dolaziti sebi. Kad smo otvarali, cilj mi je bio da ovdje svaka žena može doći, sjesti, popiti kavu i biti sigurna da joj nitko neće smetati. Želja mi je bila da se svi gosti ovdje osjećaju kao u vlastitom tinelu - njegove su riječi.
A tako je i bilo. U ‘Mihovilu’ su svi bili kao kod kuće.
Neno će nakon više od pola stoljeća odmorit, barem što se tiče kafića jer posla po kući i oko kuće uvijek ima. Što se tiče kave, sam će je skuhati kući ili će doći do sina Tomislava koji je krenuo njegovim stopama. Jedan je od najboljih šibenskih barmena i barista, a u prostoru u kojem je bio kafić nastavit će s tečajevima za barmene i bariste. Iako ‘Mihovila’ više nema, ipak će se nastaviti neka druga priča.
‘Hvala vam svima što ste bili dio ove predivne priče i što ste nam uljepšali i posao i živote. Do nekog novog druženja pozdravljaju vas barba Neno, mali Tome i ostatak obitelji Stančić’.