Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Uslast!
Mandalinske srdele – sto glava, dvista očiju i okus starog Šibenika
Nova priča Šibenskog bonkulovića vraća nas u mandalinsku valu i u vrijeme kada je srdela hranila generacije Šibenčana. Friške mandalinske srdele, „sto glava – dvista očiju“, ovoga puta završile su na tri načina – frigane, lešane i na brudet s purom, uz priče i uspomene koje mirišu na stari Šibenik.
U stvari, dok čovjek ne počne razmišljati o nekim stvarima, ne može ni pretpostaviti koliko toga „izlijeće“ iz onih malih sivih ćelijica. Pa onda nije problem pričati ili pisati o svome kraju. Ali svome, ne tuđem.
Tako smo mi eto u našoj gurmanskoj priči iz vremeplova izvukli masu toga. A ima još. Toliko je detalja, toliko toga vezanoga uz lijepe slike našega kraja i naših gastro sijećanja. Tako smo ovaj put ušli u jednu baš našu, šibensku priču.
O našoj hraniteljici. O srdeli koja je generacije othranila. A sad hrani tune koje hrane neke tamo tuđe guzice. Ali, ostalo je nešto i za nas, iako su manje nego u prijašnja vremena. Ono pravo naše, šibensko, vezano uz srdelu je ona koju zovemo mandalinska – sto glava – dvista očiju. Male, lijepe srdelice ulovljene u našoj prelijepoj šibenskoj vali. Od naših dragih Mandalinjana. Meni su ih dali moji Slugani. Friške i slasne. Mogao bih o srdelicama pisati esej, ali uvijek mi je tu moj dragi urednik.
Ovaj put sjetit ću se samo mog prijatelja, nažalost pokojnog, vrhunskog bonkulovića, maranguna Rudija Ninića. Uz sve ostalo samo ću napisati kako su on i njegova Rajna ovim srdelicama prije friganja škaricama skidali rep da mu ne ogrebe nepce. A njegov je brudet bio izvrstan. Druga mi je priča uz srdelice vezana uz moga dida Marka i njegovu ekipu iz crkvenoga zbora. Dvi šake srdela po glavi, pofrigane u toverni, uz kvarat vina i šibensku pismu. Neopisivo lijepo. Zorane, ovo moramo proširiti kad budemo radili ono.
E, mogao bih još puno o srdelicama koje su bile delicija šibenskih bonkulovića. I još su.
Ajmo o kuhanju, rode. Ja sam ih podijelio u tri veličine. Svima sam skinija glave i drob, i ljuske naravno. Najmanje (iako mogu biti i manje) sam pofrigao – to vam je ono klasično, u brašnu i ulju, pa ih posoliti dok su još vruće.
One malo veće sam lešao s malo luka i ulja maslinovog i petrusimena. A one najveće sam napravio na brudet tako da sam najprije na maslinovom ulju užutio kapulu i malo selena, luka i pomidorice, dodao srdele i malo kvasine. Ne smijete ih miješati žlicom nego samo protresti teću. Poslužio sam s purom. I bilo je fantastično.
Ako niste, morate ovo svakako kušati. Dobar vam tek, lipi moji bonkulovići i ostali!
Pogledajte galeriju fotografija.
