Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Uslast!
Mišni sir iz Pakova Sela vraća u neka druga vremena: Evo recepta za puru s pancetom kojoj je teško odoljeti
Jedan od najprepoznatljivijih okusa Dalmatinske zagore, mišni sir, i danas izaziva podijeljene reakcije, jedni ga obožavaju, drugi ga ne mogu ni pomirisati. No malo je onih koji znaju da korijeni ove osebujne delicije sežu više od sedam tisuća godina u prošlost, upravo na području Šibensko-kninske županije.
Dakle, u carstvu bonkulovića, barem za ovog vašeg, šibenskog, pravi mišni sir je ono što sive ćelije pamte. Ono čemu se nepce i one slavne papile itekako vesele. Mišni sir se radi na ovom našem dinarskom području još od Ilira, a možda i prije. Možemo se pohvaliti da je upravo na našem području, tj. u Pokrovniku i Danilu, pronađena posuda, poznata kao riton. Naime, Međunarodni tim znanstvenika otkrio je tragove fermentiranih mliječnih kiselina i masnih kiselina na ostacima neolitičkih keramičkih posuda. Datiraju 5200 godina prije Krista. Znači, imamo tradiciju bonkulovića staru više od 7000 godina. A naš mišni sir poseban je po tome što se stavlja u štavljene ovčije ili kozje kože u kojima fermentira dva do tri mjeseca.
Ovo je zapravo idealna dosjetka u čuvanju i proizvodnji sira. Ja obožavam sireve, a posebno one malo jače, žešće. Tako imam priču s ovim našim, iz mišine. Skratit ću je. Uglavnom, moj rođak Srđan Fredotović iz Splita, a koji je bio javni bilježnik u Drnišu, kupio je za Božić cijelu mišinu punu sira. Puno nas je bilo, pojelo se pola, a pola ostalo u mišini i spremilo se u konobu. Sjetili smo ga se za Uskrs, otišli po njega i kad smo ga otvorili, bio je toliko jak da smo moj Srđan i ja ostali sami u tinelu i uživali u prejakom mišnom siru. Ono, jedeš ga, a nepce zadrveni koliko je jak... O ukusima se ne raspravlja. Eto, imamo najstariji sir na svijetu, a priča o siru iz mišine zaslužuje posebnu reportažicu. Jel' tako gospodine Uredniče?
Danas ga malo ljudi radi. Prije je centar bio u Štikovu između Drniša i Vrlike. Ja ovdje donosim kravlji iz Bileće i ovčji iz Pakova Sela. Davno nisam jeo bolji. Pogođen skroz. Vrijedi svake cente. Podsjeća me na one prijeratne iz Štikova. A evo i dva recepta koja morate svakako provati.
UŠTIPCI SA SIROM IZ MIŠINE
Sastojci za uštipke
½ kg brašna
1 žličica soli
2 žličice suhog kvasca
2 žlice šećera
5 g sira iz mišine
Suhi kvas smo stavili u mlaku vodu, dodali dvije žličice šećera i dvije žličice brašna, pokrili prijanjajućom folijom i pustili da se kratko diže. U drugoj posudi smo pripremili brašno (mi smo pomiješali punozrnato, malo pirovog i malo kukuruznog brašna), posolili, pomiješali i dodali uskisli kvasac. Tijesto smo dobro izradili rukama da bude podatno i mekano, pokrili krpom i pustili da kisa. Od dignutog tijesta smo štipali manje komade koje smo oblikovali u krugove, na sredinu svakog stavili malo usitnjenog mišnog sira i oblikovali kuglice. Tijesto smo frigalii u dosta ulja i, što reći, uživali u mirisnim uštipcima. Stvarno uživali...
PURA SA SIROM IZ MIŠINE
Sastojci za puru sa sirom iz mišine
200 g pure
7 i po dl vode
Šaka sira
malo, malo soli
100 g pancete
malo maslinovog ulja
Zakuhali smo vodu s nešto manje soli (jer je mišni sir dosta slan) i žlicom maslinovog ulja. U toj smo vodi skuhali puru (naša se kuhala nešto duže). Maknuli smo puru s vatre i umiješali polovicu razmrvljenog sira iz mješine. Servirali smo puru na tanjuru i posuli je ostatkom sira i pancetom narezanom na manje štapiće koju smo malo popržili. Ljudi moji, koji divni mirisi i okusi! Dragi i dobri moji bonkulovići, evo opet nešto jednostavno, a slasno, uživajte!
Pura i brašno su iz mlina iz Radomlja kod Domžala. Na moje oči mljiveno. Izvrsno!
Pogledajte galeriju fotografija u nastavku.
