Pašticada bez mesa: Kako su se Dika i Zdenka nakon 94 godine ponovno 'srele' na ŠibenikIN-u

"Kuhanje nije samo pusta potreba, ono je prava umjetnost i odraz kulture jednog naroda. Dobro priređena domaća hrana ne krijepi samo tijelo, već okuplja obitelj i čuva našu živu tradiciju od zaborava."

Dika Marjanović-Radica, iz predgovora prvog izdanja Dalmatinske kuhinje, Sinj, 1939.

Da, upravo Dika. Malo je legendi kulinarstva u Dalmaciji onoga vremena koji su nas poučili i sačuvali nam kulturu hrane. Pogledajte kako je Dika u dvije rečenice sve rekla.

A ja ovo pišem jer je moja baka bila iz Sinja i slučaj je htio da pohađa Domaćinsku školu u kojoj je glavna bila upravo naša čuvarica tradicije i kulture. A ja sam od moje bake Zdenke učio prve kuharske korake. Imao sam tu privilegiju. Evo samo par riječi o Diki, iako ćemo morati o njoj malo više.

Da ne ulazimo u opsežnu biografiju, recimo da je Dika provela  svoje najplodnije stvaralačke godine upravo u Sinju, gdje je tijekom 1930-ih radila kao cijenjena nastavnica i upraviteljica tamošnje Domaćinske škole. U njezine su klupe sjedale mlade djevojke iz Cetinske krajine, učeći od Dike ne samo osnove kućanstva, već i važnost očuvanja autohtone tradicije. Radeći s tim generacijama, Dika je marljivo bilježila obiteljske recepte i usmenu kulinarsku baštinu cijeloga sinjskog kraja. Cijela ta sinjska faza njezina života kulminirala je povijesne 1939. godine, kada je u Sinju u vlastitoj nakladi izdala svoju prvu, legendarnu knjigu recepata. Upravo ta sinjska jezgra postat će temelj njezina cjeloživotnog djela i kulinarske „Biblije“ koja i danas krasi police dalmatinskih domova.

I tako su gospođa Dika i moja baka Zdenka nakon pune 94 godine opet skupa, na stranicama našeg Šibenik Ina.

Napisala je Dika i Praktičnu kuharicu za ona teška, oskudna, ratna vremena. Tako smo mi za ovaj put izabrali jedan recept koji je golicao nepca naših predaka, ali bez onoga skupoga i nenabavljiva mesa. To nam je Pašticada bez mesa. Uz nekoliko sastojaka i začina podsjetnik na bolja vremena, ali i priča o našim težacima koji su imitirali trpeze rijetkih bogatijih građana o kojima se pričalo. Bilo je tako naravski i u našem Šibeniku.

Pokušajte barem jednom ovo spremiti. Nije teško. Prisjetimo se tako i naše Dike i svih naših predaka kojima i nije baš bilo lako uživati u delicijama koje mi danas sasvim normalno blagujemo. E da, napravili smo i njoke od brašna i jaja. Takve neki zovu da su lovački, a takve je moja baka radila i polila ih rastopljenom pravom svinjskom mašću i sitno narezanim lukom iliti češnjakom. Dragi moji bonkulovići, neka vam onaj Dikin citat bude na pameti. I dobar vam tek!

Sastojci za pašticadu bez mesa (malo smo modificirali Dikin recept):

2 žlice maslinovog ulja

1 kapula

12 dag otkoštenih suhih šljiva

2 dl crnog vina

5 klinčića

1 žličica konšerve

malo muškatnog oraščića

mala grančica ružmarina

malo papra

2 žlice meda

1 žlica aceta balsamica

1 dl vode ili po potrebi

2 prstohvata soli

Kapulu smo zažutili na maslinovom ulju, pa dodali konšervu rastopljenu u decilitru vode, šljive narezane na komadiće, ružmarin, klinčiće, malo oraščića, soli, mrvicu papra, vino, med i sve zajedno kuhali na laganoj vatri sat vremena. Na kraju smo dodali aceto balsamico. Čudesno, okus je kao da jedemo onaj toć od pašticade koji ostane u teći kad se pojede meso. I bogme, baš smo uživali, što želimo i vama, dragi naši bonkulovići!

Recept za njoke bez krumpira:

2 jaja

Malo soli

½ dl mineralne vode

2 žličice maslinovog ulja

10 dag oštrog brašna

10 dag glatkog brašna

Ižbatimo jaja, dodamo mineralnu vodu, promiješamo i stavljamo pomalo brašno, sol i maslinovo ulje. Smjesa treba biti gušća od one za palačinke, dovoljno gusta da se mogu žlicom vaditi njoke. Uvalimo ih u vrelu posoljenu vodu, kuhamo nekoliko minuta dok se ne dignu na vrh i vadimo iz vode. Miješanjem glatkog i oštrog brašna dobivamu rahliju smjesu, pa su njoke prozračne. Polijemo ih toćem i pokušamo ih pojesti s mjerom, ali ne ide. Pokušajte, možda vama uspije!