Šibenski bonkulović: Varoški aerkonjak

U Vremeplovu Bonkulovića puno je lipih stvari i sjećanja. Evo nas već u vremenu korizme, ali prisjetimo se nečega što je bila baš bonkulovićka delicija, a koja se danas rijetko gdje radi. Radila se uglavnom za blagdane, rođendane i slavlja. Moje ditinjstvo u Mimincu i Varošu donosi nam i neke recepte „pokupljene“ u tom „pametnom“ kvartu.

Mi dica smo se veselili svim delicijama i tek mi je kasnije postalo jasno da sam gledajući kako se sprema i kuva i poštiva naše dobre, stare običaje, u stvari, učija i Gurmanluk. Jerbo, nisu to bile bezvezne spize i bilo je tu masu stvari na koje treba striktno paziti. A mi smo u te lipe dane čekali i jednu lipu, slatku deliciju, inače nama prčićima zabranjenu. Sićam se, kad bi me zabolija zub, dali bi mi da stavim na njega rakije, da utrne i da mogu po noći prispavati za ići ujutro u zubara. Dikod bi me ta rakija i zableušila. Kad su bolovi bili jači, e onda bi stavija na njega bokunić Galopirina. Ujutro bi me dida odveja u doktora Turka doli na rivi, jer su bili prijatelji. A on je još ima bušilicu koju je nogom vrtija. Brrrrrr...

E, zub, rakija, o tome sam pričao. Onda je tih „svetaca“ baba radila aerkonjak. Bilo ga je i za kupit i moglo se. Ali, ovaj domaći je bija pravi. I onda bi nama malima dali da umočimo prst i kušamo kakav je. A ono lipo, slatko, ne more lipše biti. Tih bi blagdanskih dana mogli i malo „liznit“ nako iz bićerina. Lipa sjećanja. Pa smo ove godine opet napravili, ovaj put po onom najjednostavnijem receptu. Važno je da su jaja domaća, provjerena i da se sve lipo kuva na „banjamariju“. Je, jaja su ode najbitnija, i njihova friškina.

A znamo li svi što je BANJAMARIJA? Danas je malo tko i upotrebljava zbog brzinskih priprema svega i svačega. Nezamislive su slike i mirisi djetinjstva bez banje marije.

Svi koji misle za sebe da znaju nešto više o kužinavanju, okušali su se i u ovome. Zagrijavanje uz pomoć dvije posude. U većoj je voda i u direktnom je kontaktu s vatrom. Stvar je u tome da se u manjoj posudi koju zagrijava para, temperatura nikad ne podiže iznad 100 stupnjeva Celzijevih a radi čega krema ne može zagorjeti a niti će doći do zgrušavanja.

Ajmo mi danas samo još kazat kako je došlo do imena banjamarija iliti bain Marie, jer se valjda nikad nismo to ni zapitali. Značenje je doslovno MARIJINA KUPKA a potječe od srednjovjekovnog latinskog Rečena Marija je, sad ćete se začuditi, najpoznatija alkemičarka u povijesti, Marija Prophetissa ili Marija Židovka, koja se naziva i Marija Aleksandrijska, a živjela je negdje u vremenu između 1. i 3. stoljeća poslije Krista.

Eto sad toliko.

Vratimo se sad našem ovotjednom glavnom glumcu – aerkonjaku pa recimo kako sam ga ja napravio:

10 žumanjaka tuči s 4 vanilin šećera, dodati 80 dkg cukra, pomalo dodati litru vručeg mlika, staviti na banjamariju i stalno mišati. Kad zakuha skinuti s vatre mješajući i dalje. Kad se potpuno ohladi dodati litru cujzeka iliti konjaka – što kvalitetniji to bolje.

Izgleda jednostavno, ali naoružajte se strpljenjem, isplatit će se. Pijte pomalo, ne pretjerujte, da vas ne povuče ono lipo, slatko.

U zdravlje, živili...