Stara dalmatinska slastica kojoj je teško odoljeti: Kušajte domaće šibenske kroštule

Lako je bilo kolače i sve one lijepe slatke stvari raditi tamo gdje je bilo „matrijala“ za izmišljanje i uživanje u delicijama koje i dan danas uveseljavaju Njegovo Veličanstvo Nepce. I brašna, i masla i mlijeka i cukra... i orasa i bajama i šljiva i krušaka i jabuka... poslije i čokolade, vanilje, ruma... A naš je čovjek, tj. žena u svemu teškom ali ipak lijepom u čemu su živjeli morali izmisliti sebi neke jednostavne delicije za blagdane, fešte i rođendane. A šta je jednostavnije nego zamutiti teke brašna i mlika i dikoje jaje, a onda kasnije kako se šta moglo uzeti i nabaviti, dodavati u „galete“, kako su naši stariji zvali kolače. Bilo je tu još različitih delicija, jednostavnih. Sigurno da je i u našem Šibeniku, pa tako i u Dalmaciji, bilo razlike na stolovima građanstva – od težaka, preko obrtnika i trgovaca, pa do onih imućnijih da ih sve ne nabrajam. Od zanemarene smokve, one suhe, priko bajama, posli maraske, pa sve do torti, rožata i paradižota. Čak se i ja sjećam, kad nije bilo ama baš ništa slatkoga u kući, baba bi zapržila na masti malo brašna, dodala cukar, i to je bila – alva. Nije to ona prava, ali tako smo je zvali. A tu vezanost uz brašno i mlin izgleda da nosim u genima, jer kako je u jednom dokumentu otkrio moj kolega Kristijan Juran, čita se jasno da su moji preci Petar i Grgur imali dvije mlinice negdi na Krki u 17. stoljeću, valjda prije nego su došli u Šibenik. Pa kako neš volit brašno i spizu. Mlin i kuvanje. I još dorađeno onim šibenskovrličkosinjskosplitskoistarskim genima.

Vratimo se današnjoj našoj deliciji. Pa na tragu gore napisanog, donosimo recept za jedan nadaleko poznati „kolač“, koji je postao zaštitni znak na mnogim manifestacijama i druženjima. Ima puno varijanti i svi će ga svojatati. Ali, mi ga ovdje nazivamo, u stvari NJIH, šibenskima. Sigurno u nečemu razlika jest. Izgleda jednostavno, ali uopće nije. Triba znati. A radi se, kao šta vidite na slikama, a napisano je i u naslovu – KROŠTULAMA. Napominjem da su na fotografijama i dva načina „motanja“ kroštula. Ali, ukus je važan, podatnost i spoj s poviješću.

Znači, treba nam:

8 žumanjaka + 1 cijelo jaje

5 žlica rastopljene masti

2 žlice ruma

korica limuna

vanilin šećer

malo soli

1 dl bijelog vina

mekog brašna koliko popije

I onda:

Zamijesiti tijesto da bude tvrdo kao za rezance. Podijeliti ga na četiri dijela i ostaviti pola sata da odstoji. Zatim ga razvaljati i rezati na trake. Zavezati u fjok ili ih provući kroz rupu u sredini i pržiti u puno vrućeg ulja. Kroštule prvo stavljamo na papir da upije ulje, a onda ih slažemo na drugi pladanj i pospemo šećerom u prahu.

Meni su drage kad su vruće i lipo meke. I najlipše idu uz šibenski prošek. I uz višnjevaču, rečeni maraskino, naravski.

Zamijesite, pofrigajte, zasladite i uživajte. Umjereno, naravski... Dragi moji bonkulovići, opet fešta od jaja i jednostavnih sastojaka, ali onaj miris vanilije i začina u prženom tijestu ništa ne može nadmašiti. Ne treba im niti pokušati odoljeti, samo navalite!