Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Uslast!
Zaboravljeni gušti šibenskih kužina: Evo kako napraviti domaće krpice s kupusom
Miris dinstanog kupusa, domaće tijesto koje se valja na kuhinjskom stolu i ručak koji okuplja cijelu obitelj. U 41. nastavku gastro serijala ŠibenikIN-a 'Šibenski bonkulović' vraćamo se okusima djetinjstva uz krpice s kupusom, nekada skromno jelo koje je danas prava mala gozba. Za pripremu treba tek nekoliko jednostavnih sastojaka, malo strpljenja i dobre volje, a posebnu čar daje domaća tjestenina koju mogu pripremati i najmlađi. Baš kao nekada, kada je baka kupus dinstala na masti, a oko stola se okupljala cijela obitelj.
Drago nam jelo koje podsjeća na one lijepe dane djetinjstva, ali i na dane čekanja stalnoga posla kada neka “luksuznija” jela i nisu baš bila dostupna.
Sjećanja opet na topli dom, čista bijela “tavaja” (stolnjak) na stolu, vatrica gori, tijesto se razvalja i naprave se “krpice”. Slasni ručak poznata okusa. A kupus se uzgaja tisućljećima.
Odabirom su došli do ovih naših današnjih vrsta. Napomenimo samo da je u starom Rimu bio izuzetno cijenjen, a stari dobri Katon Stariji o njemu je pisao hvalospjeve koristeći ga i kao hranu i kao lijek. Ako niste probali, svakako probajte.
E da, moja ga je baka spremala na masti, što mu daje poseban gušt. E da, ovo je jelo u mom domu postalo kultno, i prava je fešta kada se sprema. Sreću čine stvari male :) A sad evo i receptića. Izgleda zahtjevno, ali nije, vjerujte...
Sastojci:
2 jaja
20 dag glatkog brašna
žličica maslinovog ulja
malo soli
vode po potrebi
glavica kupusa prosječne veličine (oko 1,3 kg)
maslinovo ulje za dinstanje kupusa
Za krpice smo malo užbatili dva jaja, dodali sol, maslinovo ulje i pomalo brašno i formirali tijesto srednje tvrdoće (količinu i tvrdoću tijesta smo regulirali dodavanjem brašna ili vode po potrebi). Tijesto smo pokrili folijom i pustili da se malo odmara.
Za to vrijeme smo glavicu kupusa očistili od vanjskih listova, podijelili na četvrtine i svaku četvrtinu rezali na što tanje rezance. U posudu smo stavili maslinovog ulja da pokrije teću i dodali kupus (ne mora se staviti sve odjednom, nego pomalo dodavati, kako donji dio malo omekša i ispusti tekućinu), posolili, i kuhali na laganoj vatri da kupus ne zagori.
Potrebno je češće miješati dok kupus ne postane mekan i promijeni boju u tamno žutu. Pri kraju kuhanja smo dodali papar i malo šećera, da kupus postane malo slatkast, zapravo da naglasi prirodnu slatkoću kupusa.
A sad se vraćamo krpicama, pravoj zabavi! Tijesto se može izvaljati valjkom (da se ne lijepi dobro se pobrašni oštrim brašnom) da bude dosta tanko i reže valjkom na trake širine dva centimetra, pa na četvrtine.
Mi smo otkrili zabavu uz makinu za pravljenje pašte koju smo koristili za valjanje tijesta. Za stavljanje tijesta u makinu otkine se mala kuglica tijesta, pobrašni oštrim brašnom, pa stavi u valjak. Traka tijesta koja izlazi se opet malo pobrašni da se ne lijepi i prođe kroz valjak. Ponovimo tako tri do četiri puta. S nama je bila unuka Luca kojoj se takvo pravljenje tjestenine svidjelo, pa se sama igrala pravljenjem krpica.
Trake tijesta smo stavili na pobrašnjenu kanavaču, još malo pobrašnili i tako redom dok nismo potrošili tijesto i onda ga razrezali i pustili da se malo suši dok kupus ne bude gotov. Odvojimo kvadratiće tjestenine, ako se lijepe dodajemo brašno, i stavimo kuhati u posoljenu vodu. Kuha se sedam do osam minuta, procijedi i doda u kupus, pomiješa i, eto ga na!
Guštože su, pa uživajmo u krpicama i u druženju, dragi moji bonkulovići!
