Gavanovi dvori - najuspješnija izmišljotina u povijesti Šibenika

Gavan, vlasnik tih misterioznih dvora toliko je popularan da smo po njemu nazvali jednu ulicu u Šibeniku. Tako je jedna potpuna izmišljotina postala najveći hit u povijesti Šibenika. A tko je Gavan i gdje su njegovi dvori, puno je jednostavnije objasniti nego što mislimo. Jer arheologija kao znanost nije ni tako misteriozna ni toliko komplicirana, da bi bila rezervirana samo za izabrane.

GAVAN I GAVANUŠA POSVUDA

Popularni Gavanovi dvori nisu bili samo oko rta Peluće, na sjeverozapadnom vrhu Prokljanskog jezera zapadno od Skradina, već i ispod oba imotska jezera Crvenog i Plavog te na Plitvičkim jezerima. Ima Gavanovih dvora i u Bosni i Hercegovini, i to u Boračkom jezeru jugoistočno od Konjica i Hutovom blatu istočno od Čapljine.

Navodno su neki Gavanovi dvori zabilježeni i u Mađarskoj, u Balatonskom jezeru. Iako priča o ostalim poznatim Gavanovim dvorima djeluje privlačno, ovaj put ćemo se koncentrirati na naše, šibenske Gavanove dvore.

Najprije ćemo razjasniti tko je bio Gavan, odnosno što znači vlastita imenica Gavan. Pogledajmo što o tome kaže Hrvatski jezični portal, jedina znanstvena baza rječnika hrvatskog jezika, dostupna na internetu od 2006. godine i u početku financirana od tadašnjeg Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

Dakle, na tom portalu piše da je - prema narodnoj predaji - Gavan bogat, ali grub i nemilosrdan čovjek, osobito prema siromašnim ljudima. A u svakoj narodnoj priči o Gavanu u glavnim ulogama obvezno su njegova žena Gavanuša (ili Gavanovica) i anđeo, koji bi im se ukazao u liku siromaha. Siromah bi molio za komad kruha, a Gavanuša bi ga ponižavala. Nato bi ih anđeo u liku siromaha prokleo, i uništio svu materijalnu imovinu. Slična se priča usmenom predajom prenosila i o našem Gavanu s Prokljanskog jezera.

U svojoj najvažnijoj knjizi 'Sela šibenskog kotara', ovako ju je 1941. godine zapisao šibenski svećenik i povjesničar don Krsto Stošić: 'Tako ih je narod prozvao i priča, da je Gavanovica prezrela siromaha i nogom mu dobacila komad suha kruha, a taj je bio anđeo u prilici prosjaka. Zato su joj propali dvori. Doista u dubinu od 3 do 9 metara vide se neke porušene zgrade, koje su pomalo poronile kao i i druga tla na dalmatinskoj obali.'

DON PETAR KAER I PROKLJANSKO JEZERO

'Rimljani su imali neko naselje između ušća Guduće i Jujave, od kojega su ostali jedva raspoznatljivi tragovi, ali ih ne treba prezreti, jer pružaju očigledan dokaz o

dizanju voda. Podovi s mozaicima i razrušene pregrade prostorija sada su dvije stope ispod prosječne razine jezera koja je podložna stanovitoj plimi i oseci u ovisnosti o moru. Postoji tu i dugačak podvodni mol koji spaja poluotok što ga tvore dvije rijeke i otočić Sustipanac, na kojemu je sada porušena crkva kao što je nekad vjerojatno bilo neko pogansko svetište ili malen hram.'

Tako je 1774. godine u knjizi 'Put po Dalmaciji' o prostoru oko rta Peluće u Prokljanskom jezeru pisao Alberto Fortis, augustinski redovnik, prirodoslovac i prosvjetitelj rodom iz talijanskog grada Padove. Nepogrešivo je prepoznao o kakvom je nalazištu riječ.

Prepoznao je to i svećenik don Petar Kaer, župnik u Raslini, koji je početkom prošlog, 20. stoljeća na rtu Peluće provodio arheološka iskopavanja. Kaer je tada otkopao dijelove rimskog seoskog ladanjskog kompleksa, za koje je smatrao su dijelovi kupatila građevine. U blizini iskopina na rtu Peluće nalazi se otočić Stipanac, s ostacima vjerojatno srednjovjekovne crkvice sv. Stjepana prvi put spomenute 1322. godine, koji je nasipom povezan s kopnom. Neki su smatrali da se radi o ostacima benediktinskog samostana, ali za to nema nikakvih dokaza.

Don Petar Kaer rođeni je Makaranin koji se, osim svećeničkim pozivom, bavio poviješću i arheologijom. Poznata mu je knjiga o prošlosti njegove rodne Makarske, a još poznatija polemika i crkveni, kazneni sudski spor sa splitskim svećenikom i velikim hrvatskim arheologom don Franom Bulićem.

Sporili su se oko znanstvenih činjenica o sv. Dujmu i salonitanskim mučenicima. Don Frane Bulić 1906. godine tužio je crkvenom sudu don Petra Kaera zbog klevete. U spor se na kraju uplela i Sveta stolica pokušavajući ih pomiriti, ali bezuspješno. Predmet se razvlačio između crkvenih sudova prvog i drugog stupnja, koji su različito rješavali spor tako da godinama nije bila donesena pravomoćna presuda. Prestao je 1919. godine smrću don Petra Kaera, kad se po logici prava obustavlja kazneni progon. Don Petar Kaer bitan je za nas Šibenčane jer je, među ostalim, 1912. godine napisao knjigu o povijesti Šibenika pod nazivom 'Povjestne crte grada Šibenika i njegove okolice'.

IMA LI ŠTO BIZARNIJE OD GAVANOVE ULICE U ŠIBENIKU?

Budući da se, zbog tektonskih procesa u zemljinoj kori, razina vode na našoj obali Jadrana protekom stoljeća negdje više negdje manje podigla, nije nikakvo čudo da je dio rimskog ladanjskog sklopa na rtu Peluće u Prokljanskom jezeru potopljen.

Poznat je fenomen da su - zbog katastrofalnog djelovanja potresa - neke povijesne građevine na Mediteranu, pa čak i dijelovi naselja, završili duboko ispod vode. Nije to nešto što arheolozi viđaju prvi put. Sve to naravno nema nikakve veze s famoznim Gavanom, njegovom ženom i anđelom u obliku prosjaka.

I pored solidnog povijesnog znanja i određenog iskustva u arheologiji, Stošić je povjerovao u legendu o Gavanu koja je, kako smo vidjeli, općepoznata kršćanska narodna predaja. Nije problem što je on povjerovao, nego što su neki drugi nakon njega povjerovali u tu zabludu i uredno je prenosili dalje. Sve dok naš Gavan nije dobio svoju ulicu u Šibeniku.

I tako je nepostojeći Gavan sam sebe prodao u Šibeniku bolje nego što je mislio. A što su točno mislili oni koji su mu dali ulicu? U vrijeme tiskanih medija reklo bi se da ćemo to teško doznati do zaključenja ovog broja novina.

Najvjerojatnije ni nakon tog roka.