Malo je poznato da je Skardona bila velika rimska luka

LUKA NA MJESTU VAŽNOG PRIJELAZA PREKO KRKE

Rimska Skardona bila je municipij, centar štovanja kulta osobe rimskog cara i njegove porodice kao i jedno od tri mjesta (konventa) u tadašnjoj provinciji Dalmaciji gdje su domorodački narodi mogli obavljati pravne poslove pred rimskim namjesnikom. Prije Rimljana Skardona je bila centar naroda Liburna na njihovoj krajnjoj istočnoj granici, na lokaciji važnog prijelaza preko rijeke Krke. Ali rimska Skardona bila je i jedna od većih luka u Carstvu, preko koje je išla opskrba za granicu i postrojbe na rijeci Dunavu. Iako je dobar dio skardonitanske luke, koja se nalazila u uvali Rokovača, nepovratno uništen izgradnjom ACI marine dio lučke operativne obale u dužini od oko 700 metara još uvijek je vidljiv. Ona počinje od samog kraja ACI marine do novog mosta na autocesti, na prostoru pod nazivom Lenovac. Prije više od desetljeća sudjelovao sam u pretraživanju tog područja s profesorima s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, a ono što smo pronašli zapanjilo nas je: operativna obala zidana većim kamneim blokovima nalazi se posve sačuvana svega nekoliko centimetara ispod vode, a manipulativna cesta na kopnu široka je čak oko osam metara. Negdje na pola puta pronašli smo ostatke kvadratne građevine koja je mogla biti u funkciji manjeg svetišta, a na samom kraju obale nalaze se ostaci dužeg pravokutnog objekta koji je možda bio svjetionik. Sve to naravno treba potvrditi arheološkim iskopavanjem. Čini se da veličina i širina operativne obale daleko nadmašuje mnogo poznatiju rimsku luku grada Akvileje u sjevernoj Italiji, koja je bila centar rimskog prodora na ove prostore i ishodišna točka većine rimskih cesta prema sjeveru i istoku. Arheolozi Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju iz Zadra, nedugo nakon toga, ronjenjem su potvrdili postojanje rimske luke, i iz vode izvukli različitu keramiku i rimsko koplje.

Natpis o konventu u Skardoni postavljen za vrijeme rimskog cara Tita

CENTAR RIMSKE SKARDONE OKRENUT LUCI

Možete zamisliti koja je užurbanost prije dvije tisuće godina vladala na tom prostoru, kad su se pristajali brojni trgovački brodovi iz različitih krajeva Rimskog carstva puni robe, namirnica i različitog materijala. Carstvo je funkcioniralo na načelima tržišne privrede, ali su neke provincije bila usko specijalizirane za određenu robu ili prehrambene proizvode. Svi ti brodovi natovareni u Africi, Hispaniji, Galiji slijevali su se, među ostalim lukama na Jadranu, u Skardonu odakle se roba tovarila na velike transportne konvoje što su rimskim cestama kretali prema Dunavu. Gdje su čekale tisuće rimskih vojnika stacionirane u stalnim logorima, koji su čuvali granicu Carstva na Dunavu. Još uvijek nije jasno jesu li veliki brodovi puni robe prolazili šibenskim kanalom, ili je zbog opasnih struja roba bila pretovarena na manje barke prije ulaza u kanal.    

Pozicija sačuvanih ostataka skardonitanske luke

Što danas imamo od rimske Skardone? Koliko znamo o njenim osnovnim urbanim sadržajima? Na postavljena pitanja jako je malo dogovora. Budući da znamo da je luka Skardone u uvali Rokovača i na poziciji Lenovac, možemo s priličnom sigurnošću locirati centar rimskog grada upravo na toj jugozapadnoj strani. Tako je to bilo svugdje gdje su rimski gradovi utemeljeni uz obalu. Na toj strani grada okrenutoj luci mogu se očekivati svi javni i vjerski objekti Skardone. U vrhu uvale Rokovače nalazila se crkva sv. Roka, po kojoj je uvala dobila i ime. Crkvu sv. Roka tek treba otkopati, nakon čega ćemo sa sigurnošću znati je li izvorno bila srednjovjekovna, ili čak ranokršćanska. U blizini su otkriveni i sarkofazi jedne od nekropola Skardone, što bi značilo da su to granice grada jer je groblje u doba Rima obvezno bilo izvan gradskih bedema, osim ako se grad nije širio u tom smjeru, što ovdje nije bio slučaj.

Nažalost, do sada u Skradinu nije bilo sustavnih arheoloških istraživanja. Veliku prepreku takvim istraživanjima predstavljaju postojeće naselje, ali i dugogodišnje pogrešne pretpostavke o tome gdje se zaista nalazio centar rimske Skardone. Najveći broj nalaza iz rimskog razdoblja kameni su fragmenti naknadno uzidani u kuće u Skradinu. Međutim, do danas nije pronađen ni najmanji kameni fragment koji bi potvrdio postojanje srednjovjekovnog Skradina. Ni jedan dio nekog srednjovjekovnog prozora ili vrata. Kao da su Osmanlije nakon osvajanja Skradina 1522. godine sve porušili i uništili. A možda samo nismo kopali i tražili dovoljno pažljivo?

Ali to je priča za neku drugu kolumnu.