Šibenik nije prvi samorodni hrvatski grad, nego je prvi hrvatski grad s dva spomenika UNESCO-a

BESMISLENU TITULU SAMORODNOG GRADA ODNIO BIOGRAD

Što bi uopće značila riječ “samorodan”? Značila bi da je Šibenik prvi grad koji su osnovali Hrvati. Kao da na prostoru današnjeg Šibenika ili na prostoru između rijeka Zrmanje i Cetine, gdje su se početkom 9. stoljeća “pojavili” Hrvati, prije njih uopće nije bilo stanovnika. Sve je to bio dio - civiliziranog i gusto naseljenog - nekadašnjeg priobalja rimske provincije Dalmacije. Osim toga, u borbi za titulu prvog hrvatskog samorodnog grada Šibenik ima dva ozbiljna konkurenta – Knin i Biograd. Koje kao hrvatske gradove - još sredinom 10. stoljeća - spominje bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u svom čuvenom djelu pod naslovom “O upravljanju carstvom”. Sve je to puno prije prvog spomena Šibenika 1066. godine. Za ranosrednjovjekovni Knin se manje-više opravdano može pretpostaviti da mu je prethodilo antičko naselje pod povijesnim nazivom Ninija. Stoga, najboljim kandidatom za znanstveno nepostojeću i nebitnu titulu prvog samorodnog hrvatskog grada ostaje Biograd.

Biograd je bio hrvatski kraljevski grad koji je osobito prosperirao za vrijeme vladavine kralja Petra Krešimira IV., kad je 1059. godine dobio svog prvog biskupa Teodozija. Neki znanstvenici pretpostavljaju da je Biograd već 950. godine imao svoju biskupiju, ali tako nešto danas nije moguće dokazati. Biograd je za tadašnje hrvatsko kraljevstvo bio grad od najveće važnosti, stoga nije čudno da se u njemu 1102. godine okrunio novi osvajač Hrvatske, ugarski kralj Koloman. Tako, malo mačem malo sporazumom, u osobi vladara ujedinjeno hrvatsko-ugarsko kraljevstvo začeto je upravo u Biogradu.

Na mjestima Šibenika i Biograda u antičko doba ne spominje se niti jedno naselje. Ali za razliku od Biograda, u Šibeniku zasad nije moguće potvrditi postojanje materijalnih ostataka koji se vežu uz rani srednji vijek, period povijesti koji se nastavlja nakon antike i kasne antike. To su kameni komadi koje obično netočno, onako “narodski”, nazivamo starohrvatskim pleterom. Ustvari radi se o elementima ranosrednjovjekovnog crkvenog namještaja, koji pripadaju zapadnoeuropskom kulturnom krugu tog doba. Dovoljno je da posjetite neki arheološki muzej na zapadnoj obali Jadrana u Italiji pa da vidite “naš pleter”. U Zavičajnom muzeju u Biogradu nalazi se veliki broj tih pleternih kamenih fragmenata. Stoga, nema nikakve sumnje da je Biograd već u ranom srednjem vijeku bio ozbiljno naselje.

Biograd je 1125. godine razorila mletačka flota koju je vodio dužd Dominik Michiel. Grad je tada izgubio svoj status i biskupa te je podređen Zadru. Stanovništvo se iselilo u Skradin i Šibenik. Tako je Venecija eliminirala najvažniji hrvatski kraljevski grad u Dalmaciji. Nesreća Biograda postala je sretni, mogli bismo kazati ključni događaj za Šibenik, jer je nakon uništenja Biograda Šibenik postao najvažniji grad hrvatsko-ugarskog kralja u priobalju Dalmacije.

O ŠIBENIKU PRIJE RAZVIJENOG SREDNJEG VIJEKA UGLAVNOM MRAK

“O najstarijoj povijesti Šibenika ne zna se mnogo. Pretpostavlja se da je bio utemeljen u doba kneza Domagoja u IX. st. Isprva se razvijao kao utvrda (castrum) sa starijim predgrađem (suburbium) na području Dolca i mlađim na istočnoj strani kaštela, gdje je u XII. st. sagrađena crkva sv. Krševana, oko koje se poslije razvila jezgra srednjovjekovnoga grada. Šibenik je pripadao skupini tzv. hrvatskih gradova, a izniknuo je na brijegu 70 m iznad mora (današnja tvrđava sv. Ane), na kojem nije nađen nikakav trag antičke urbane tradicije, ali je bilo nekog života u kasnoantičko doba. Prvi spomen nalazi se u ispravi kralja Petra Krešimira IV. od 25. XII. 1066., kojom je kralj poklonio slobodu benediktinskomu samostanu sv. Marije u Zadru. Upravo u to doba došlo je do jačanja Šibenika, u okviru kraljeva nastojanja da uz pomoć hrvatskih gradova stvori protutežu romanskim gradovima bizantske Dalmacije.”

Tako o najstarijoj povijesti Šibenika, bolje rečeno prostora na kojem se smjestio srednjovjekovni Šibenik, kao u nekom laganom studentskom uratku nastalom uz pomoć umjetne inteligencije, stoji na mrežnim stranicama Hrvatske enciklopedije. Zato ćemo taj tekst dopuniti malo preciznijom znanošću. Kad danas promatramo položaj i povijesni razvitak Šibenika uglavnom mislimo na njegovu snagu i značenje u razvijenom srednjem vijeku, računajući od 12. stoljeća. U gradu na različitim mjestima ima mnogo nalaza kamenih elemenata koji se vežu za period od tog razdoblja, što ga u povijesti umjetnosti nazivamo romanikom. Pouzdano znamo da je na mjestu današnje katedrale sv. Jakova bila ranija romanička katedrala, koja je bila stolna crkva prvog šibenskog biskupa ustoličenog 1298. godine.

Treba imati na umu da svi ti podaci nisu stariji od trenutka mletačkog razaranja Biograda 1125. godine. Sve potvrđuje i istraživanje važnog šibenskog srednjovjekovnog groblja kod crkve Gospe van Grada. Nijedan nalaz pronađen u grobovima nije stariji od 12. stoljeća. To je jedino, premda djelomično, istraženo šibensko gradsko groblje koje je trajalo od srednjeg vijeka i, kao druga srednjovjekovna gradska groblja, nalazilo se oko crkava i samostana.

O HRVATSKOM SREDNJOVJEKOVLJU U MEDIJIMA IMA SVEGA

Srećom, priča o tome da je Šibenik prvi samorodni hrvatski grad nije jedina glupost o hrvatskom srednjovjekovlju koja se redovito provlači po medijima. Daleko veća je priča o doseljenju Hrvata koja u potpunosti zanemaruje arheološke dokaze, ili bajka da je Marko Polo rodom iz Korčule. Nažalost, proučavanje hrvatskog ranog srednjeg vijeka opterećeno je dnevnom politikom. A onda - umjesto arheologa i povjesničara - na scenu stupaju osobe koje o metodologiji povijesnih znanosti ne znaju ništa.

Kako se po medijima proširila priča da je Šibenik prvi hrvatski samorodni grad? Postepeno, kako se i inače takve neutemeljene priče razvijaju. Najprije je barem desetak godina Šibenik bio samorodni hrvatski grad, a onda je posljednjih godina proglašen i prvim hrvatskim samorodnim gradom. Bilo bi nam bolje da se umjesto nepostojećih titula dičimo onom stvarnom: Šibenik je prvi hrvatski grad s dva spomenika UNESCO-a - katedralom sv. Jakova i tvrđavom sv. Nikole. Šibenik je u toj kategoriji puno jači i od Splita, i od Zadra, i od Dubrovnika. Osim toga, Šibenik ima jednu od najočuvanijih srednjovjekovnih povijesnih jezgri, ne samo u Dalmaciji nego na istočnoj obali Jadrana. I da dalje ne nabrajamo prednosti Šibenika u odnosu na ostale, medijski puno poznatije, dalmatinske gradove.

Ali i taj odnos “snaga” pomalo se mijenja. Nadam se da su i ove kolumne tome nešto pridonijele.