Što to ima Krf, a nema Šibenik da bude na popisu UNESCO-a?

KRF JE GRAD-TVRĐAVA I NIŠTA VIŠE

Grad Krf - na istoimenom grčkom otoku u Jonskom moru ispred Albanije - sve do kraja Venecije 1797. godine bio je u mletačkoj vlasti. Odlično utvrđen, stoljećima je prkosio Osmanlijama. Nama je najviše poznat po zlosretnoj Krfskoj deklaraciji, kojom je 1917. godine stvorena buduća Kraljevina Jugoslavija.

Grad Krf još je 2007. godine upisan na UNESCO-vu listu zaštićene svjetske kulturne baštine. Doduše iz drugog pokušaja. Naime, Grci su prvi put pokušali upisati Krf 1999. godine, ali su odustali kad su shvatili da prijedlog neće biti prihvaćen. Krf je grad velebnih mletačkih tvrđava, jedan je od ključnih gradova-tvrđava na Mediteranu, ali takvih gradova je mnogo.

Od zgrada i tvrđava iz doba vladavine Venecije, na koje se Krf najviše poziva, u suštini nije puno ostalo. Prilikom upisa Krfa na popis svjetske zaštićene kulturne baštine, službeno je zaključeno da je oko 70 posto svih građevina na Krfu iz perioda vladavine Britanaca. Taj period bio je relativno kratak; od 1815. do 1864. godine. Dakle, u 50 godina Britanci su izgradili Krf. Prema tome, Krf na prvi pogled nije srednjovjekovni grad i grad ranog novog vijeka, već grad 19. i 20 . stoljeća. A opet takvih je gradova bezbroj.

Golema utvrđenja Krfa za koja je, među ostalima, u vrijeme venecijanske vladavine zaslužan i veliki renesansni arhitekt Michele Sanmicheli, dobrim dijelom su preoblikovana jer je Krf služio kao grad-tvrđava sve do kraja Drugog svjetskog rata. Taj rat bio je katastrofalan za grad. Nijemci su u rujnu 1943. bombardiranjem uništili dobar dio grada i neke vrlo značajne javne građevine. Nakon rata, Grci su Krf obnovili zgradama u tadašnjem, poslijeratnom stilu.

ŠIBENIK IMA VIŠE SAČUVANIH TVRĐAVA OD KRFA

Sad se vratimo malo na Šibenik. I pri tome ne budimo skromni. Počnimo od objekata na popisu UNESCO-a. Šibenik ima graditeljski jedinstvenu katedralu sv. Jakova i tvrđavu sv. Nikole, koja je među najranijim takvim pomorskim utvrdama na Mediteranu. I našu tvrđavu gradila je glasovita porodica Sanmicheli iz talijanskog grada Verone.

Osim objekata na popisu UNESCO-a, Šibenik ima veliki, razvedeni obrambeni sustav koji čine još neke jedinstvene fortifikacijske pojave. Dvostruki bedem čini se da je jedini takav fortifikacijski element na istočnoj obali Jadrana. Slični objekt nalazi se u kaštelu u talijanskom gradu Bresciji, i također je mletački. Samo što je za naš dvostruki bedem dokazano da je nešto stariji. Dvije kule na ulazu u kanal sv. Ante, među kojima je bio razapet lanac, poseban su fortifikacijski element poznat na Mediteranu još od rimskih vremena. Međutim, nigdje takve utvrde s lancem nisu bile toliko udaljene od gradskih utvrđenja. Tvrđava sv. Ivana iznad Šibenika prva je samostalna mletačka tvrđava 17. stoljeća izgrađena u Dalmaciji. Tek nakon nje izgrađena je tvrđava Gripe iznad Splita.

Dakle, već na prvi pogled, popis je dulji od onog zbog kojeg je Krf upisan kao svjetsko kulturno dobro. Od tri kriterija po kojima se Krf kandidirao, prihvaćena je tek polovica jednog, što je bilo dovoljno da grad Krf postane svjetska baština. Postao je samo zato što ima jedinstvene fortifikacije na ključnom mjestu na Mediteranu. Kako to objašnjenje “drži vodu” u usporedbi s Maltom, Rodosom i Dubrovnikom (s kojima je Krf uspoređen), teško mi je kazati. Ako ćemo baš biti sitničavi, Šibenik sveukupno ima više sačuvanih tvrđava od Krfa.

I na kraju, ponovimo: za razliku od Krfa, Šibenik se može podičiti autentičnom sačuvanom povijesnom jezgrom pravog srednjovjekovnog mediteranskog grada. Stoga, evo opet pitanje s početka kolumne: 'A što to ima Krf, a nema Šibenik da bude na popisu UNESCO-a?'

Vrijeme je da razmislimo. Jer očito nije sve u ljepoti i jedinstvenosti. Nešto je i u lobiranju.