Kolumbijski grad posadio 880 tisuća stabala i snizio temperature za nekoliko stupnjeva

Ovaj grad uspio je sniziti temperaturu u pojedinim četvrtima za čak tri Celzijeva stupnja, a Ujedinjeni narodi njegov su projekt proglasili primjerom urbanizma kakav bi mnogi gradovi morali početi ozbiljno kopirati. Ekološki zaokret počeo je 2016. godine projektom "Zeleni koridori". Ideja je bila jednostavna, ali ambiciozna: gradske ulice, obale rijeka, avenije i parkove povezati u veliku mrežu zelenih pluća koja će hladiti grad, čistiti zrak i vraćati život prostorima koje je desetljećima gutao asfalt.

Najveći problem mnogih gradova nisu samo nedostatak stabala i zelenila, nego i činjenica da su zelene površine često razbacane, izolirane i preslabe da bi ozbiljnije utjecale na vreli asfalt oko sebe. Kolumbijski Medellín je zato krenuo drukčijim putem. Umjesto pojedinačnih parkova, grad je odlučio povezati prirodu u neprekinuti sustav. Tako je nastalo više od 30 zelenih koridora. Njih 18 proteže se uz ulice i velike avenije, a još 12 uz riječne tokove. Umjesto sivih prometnica i betonskih ploha, sve veći dijelovi grada počeli su dobivati sjenu, vlagu, propusno tlo i prirodnu zaštitu od vrućine. Razmjeri sadnje bili su impresivni. Na mjestima na kojima je donedavno dominirao beton posađeno je 880.000 stabala, dok je preostali prostor ispunjen s oko dva i pol milijuna manjih biljaka, grmova i pokrivača tla. Uz to su na zgradama postavljeni vertikalni vrtovi i zeleni krovovi, piše Express.

Uklanjanjem dijela asfalta i uvođenjem propusnih površina grad je počeo prirodno upijati kišnicu, smanjivati pregrijavanje tla i ublažavati nakupljanje topline. Rezultat se vrlo brzo vidio i na termometrima. Prosječna temperatura u gradu pala je za oko dva Celzijeva stupnja, dok su najkritičnije zone zabilježile pad i do tri stupnja. U tropskim vrućinama, takva razlika nije kozmetička, nego životno važna. Hlađenje zraka samo je jedan dio priče.

Milijuni zasađenih biljaka danas u Medellínu djeluju i kao golemi prirodni pročistač zraka. Stabla i grmlje apsorbiraju sitne čestice prašine, ugljični dioksid i štetne plinove koji se zadržavaju iznad prometnica. Između 2016. i 2019. godine zabilježeno je značajno smanjenje razine čestica PM2,5, što se izravno odrazilo i na javno zdravlje, među ostalim kroz smanjenje broja akutnih respiratornih infekcija. Zelena barijera istodobno je ublažila i buku prometa, pretvarajući dijelove grada u ugodnije, tiše i zdravije prostore za život. S biljkama se u grad počeo vraćati i životinjski svijet.

Autohtone ptice, leptiri i sitne životinje ponovno su se pojavili u četvrtima koje su nekoć bile sive, vruće i neugodne. Prostor koji je prije služio uglavnom prometu postao je mjesto za šetnju, odmor, druženje i svakodnevni život građana. Projekt je imao i važnu socijalnu dimenziju. Gradski botanički vrt obučio je više od stotinu ljudi iz siromašnijih dijelova društva za poslove gradskih vrtlara i tehničara za sadnju, čime je zelenoj transformaciji dodana i konkretna ekonomska korist.

Više pročitajte ovdje.