Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Zanimljivi obrasci ponašanja
Tihi korisnici društvenih mreža: Ovi ljudi nikada ništa ne objavljuju
U vremenu kada je dijeljenje svakog trenutka postalo gotovo društvena norma, postoji skupina ljudi koja se u potpunosti izdvaja – oni koji na društvenim mrežama gotovo nikada ništa ne objavljuju. Premda su u manjini, njihovo ponašanje privlači pozornost psihologa i sociologa jer otkriva zanimljive obrasce razmišljanja, prioritetâ i osobina koje ih razlikuju od većine digitalno aktivne populacije.
Stručnjaci ističu da je najčešći razlog takve „digitalne tišine“ potreba za privatnošću.
Za razliku od korisnika koji svoj identitet i društveni život grade kroz objave i digitalne reakcije, ovi pojedinci svoj sadržaj radije zadržavaju za sebe.
Ne žele se izlagati procjenama okoline niti osjećaju potrebu potvrđivati vlastitu vrijednost kroz lajkove, komentare i usporedbe koje društvene mreže često potiču. Umjesto toga, emocionalnu stabilnost grade iznutra – kroz osobne ciljeve, stvarne odnose i iskustva koja ne zahtijevaju digitalnu validaciju, prenosi N1.
Osobe koje ne objavljuju često su i samostalnije u donošenju odluka te manje podložne društvenim trendovima. Dok mnogi osjećaju pritisak da „budu prisutni“, oni se distanciraju od pretjerane izloženosti i biraju uravnoteženiji odnos prema tehnologiji. Mnogi među njima navode da se tako osjećaju slobodnije, fokusiranije i produktivnije, jer ih ne ometaju stalne notifikacije i briga o tome kako će ih online publika doživjeti.
Zanimljivo je i to da takvi ljudi češće njeguju dublje, kvalitetnije odnose u stvarnom životu. Umjesto komunikacije filtrirane kroz ekrane, preferiraju autentične razgovore i interakcije licem u lice. Upravo zato njihovi odnosi nerijetko imaju čvršće temelje, oslobođene od površnosti koja ponekad prati digitalnu komunikaciju.
Neobjavljivanje na društvenim mrežama ne znači nužno nezainteresiranost – mnogi su prisutni, čitaju sadržaj, informiraju se i prate druge, ali ne sudjeluju u javnom dijelu interakcije. To ih čini svojevrsnim promatračima digitalnog prostora, ljudima koji pažljivo biraju svoje reakcije i ne žele da njihove aktivnosti oblikuju tuđi doživljaj njihova života.
U digitalnoj kulturi u kojoj se vidljivost često tumači kao društveni kapital, „tihi korisnici“ predstavljaju podsjetnik da autentičnost, stabilnost i zadovoljstvo ne ovise o objavama. Njihova distanca od online performativnosti pokazuje da se i u hiper-povezanom svijetu može živjeti mirnije, fokusiranije i – po njihovim mjerilima – slobodnije.