Dok se raspravlja o ukidanju sezonskog pomicanja sata, otvara se ključno pitanje: koje vrijeme trajno zadržati, ljetno ili zimsko? Nova kanadska analiza zaključuje da je za zdravlje bolji izbor trajno zimsko računanje vremena jer omogućuje raniji pristup jutarnjem svjetlu, piše ScienceAlert.
Uvođenje trajnog ljetnog računanja vremena osiguralo bi dulje večeri, ali bi istodobno odgodilo zimski izlazak sunca za jedan sat. To znači da bi ljudi koji rano ustaju zbog posla ili škole veći dio jutra provodili u mraku, prenosi Index.
Psihijatar Raymond Lam sa Sveučilišta Britanske Kolumbije i njegovi kolege procijenili su zdravstvene posljedice trajnog ljetnog i zimskog računanja vremena. Njihova analiza obuhvatila je postojeća istraživanja o biološkim ritmovima, spavanju, raspoloženju i ekonomskim učincima, a proučili su i iskustva zemalja koje su već uvele trajno računanje vremena.
Psihijatar Raymond Lam sa Sveučilišta Britanske Kolumbije i njegovi kolege procijenili su zdravstvene posljedice trajnog ljetnog i zimskog računanja vremena. Njihova analiza obuhvatila je postojeća istraživanja o biološkim ritmovima, spavanju, raspoloženju i ekonomskim učincima, a proučili su i iskustva zemalja koje su već uvele trajno računanje vremena.
Glavni biološki sat u mozgu usklađuje spavanje, budnost i druge tjelesne funkcije, a za pravilan rad potrebno mu je svakodnevno usklađivanje s danom. Jutarnje svjetlo pomaže mu da se pomakne na ranije, dok ga večernje svjetlo pomiče na kasnije.
Jedan od autora studije, Ralph Mistlberger sa Sveučilišta Simon Fraser, to je pojasnio jednostavnom usporedbom: "To je kao da imate ručni sat koji svaki dan kasni deset minuta, pa ga svako jutro morate namjestiti unaprijed".
Uz manje jutarnjeg svjetla, ritam spavanja može se pomaknuti na kasnije, dok obaveze poput škole i posla i dalje počinju u isto vrijeme. Zbog toga buđenje na vrijeme često rezultira kraćim snom. Ta razlika između biološkog sata i društvenog rasporeda, poznata kao "društveni jetlag", povezuje se s lošijim fizičkim i mentalnim zdravljem.
Na primjer, u Torontu bi početkom siječnja sunce po zimskom vremenu izlazilo u 7:51, a po ljetnom tek u 8:51. Stanovnik koji se budi u 7 ujutro ustajao bi prije zore u oba slučaja, ali bi uz zimsko računanje dan ipak počeo sat vremena ranije.
Istraživači su analizirali i geografske podatke. Studije pokazuju da ljudi koji žive na zapadnijem rubu svoje vremenske zone, gdje sunce izlazi kasnije, u prosjeku kraće spavaju i bilježe lošije zdravstvene i ekonomske ishode. Iako te veze ne dokazuju izravnu uzročnost, sugeriraju negativan utjecaj kasnijeg izlaska sunca.
Također je razmotren sezonski afektivni poremećaj, oblik depresije koji se često javlja zimi. Jedno od glavnih objašnjenja jest da biološki sat kasni zbog odgođenog jutarnjeg svjetla. Dok terapija jakim jutarnjim svjetlom pomaže pomaknuti sat na ranije, kasniji izlazak sunca djeluje upravo suprotno.
Posebno osjetljivi mogli bi biti tinejdžeri i mlađi odrasli, čiji se biološki sat u toj dobi prirodno pomiče na kasnije.
Unatoč rizicima, neke regije već su se odlučile za trajno ljetno vrijeme. Britanska Kolumbija, Alberta i Sjeverozapadni teritoriji u Kanadi više neće pomicati sat u studenom. U SAD-u je Zastupnički dom u srpnju izglasao zakon o trajnom ljetnom računanju vremena, koji čeka odluku Senata.
Ipak, povijest pokazuje da takve odluke nisu uvijek dugoročne. SAD je 1974. uveo cjelogodišnje ljetno vrijeme, ali je od njega odustao unutar godinu dana zbog zabrinutosti oko djece koja u mraku putuju u školu. Rusija je isti potez povukla 2014. nakon što ga je uvela 2011. godine.
Autori studije, objavljene u časopisu Canadian Medical Association Journal, svjesni su da trajno zimsko računanje vremena donosi raniji sumrak zimi, a vrlo rani ljetni izlazak sunca mogao bi neke ljude buditi prerano. Ipak, ističu da je većina dokaza na strani standardnog, zimskog vremena kao zdravijeg izbora.
Njihova je glavna preporuka usvajanje trajnog zimskog računanja vremena. Ako se vlasti ipak odluče za cjelogodišnje ljetno računanje, znanstvenici savjetuju uvođenje mjera za ublažavanje posljedica.
To uključuje mogućnost kasnijeg početka škole i posla, poboljšanje izloženosti jakom svjetlu u zatvorenim prostorima ujutro te praćenje pokazatelja poput problema sa spavanjem, zimske depresije i broja prometnih nesreća.
