Osobe koje u osamdesetima hodaju tempom prosječnog pedesetogodišnjaka dulje zadržavaju kognitivnu oštrinu, no stručnjaci upozoravaju da brzinu ne treba forsirati pod svaku cijenu.
Brzina hodanja nije samo pitanje kondicije ili navike. Istraživanje objavljeno u časopisu Neurology, koje je obuhvatilo gotovo 5000 starijih muškaraca i žena, pokazalo je da takozvani super hodači sporije stare, općenito su boljeg zdravlja te imaju 48 posto manji rizik od kognitivnog propadanja.
Riječ je o ljudima čija je brzina hoda znatno veća od prosjeka za njihovu dob. Među njima su i osobe u osamdesetima koje se kreću tempom karakterističnim za prosječnog pedesetogodišnjaka, prenosi Index.hr.
Hod otkriva rad cijelog organizma
Veza između načina hodanja i zdravlja mozga medicini je poznata desetljećima. Promjene u hodu mogu se pojaviti godinama prije vidljivog pada mentalnih sposobnosti, a nova studija dodatno je potvrdila da super hodači dulje zadržavaju kognitivnu oštrinu.
Čak i kada se kod njih pojave znakovi slabljenja, ono napreduje znatno sporije. No, to ne znači da će samo svjesno ubrzavanje koraka automatski produžiti život ili zaštititi od demencije.
Sportska znanstvenica Joanna Hall, osnivačica metode WalkActive, brzinu hoda uspoređuje s kontrolnom pločom tijela. Dok hodamo, mozak obrađuje informacije iz okoline i koordinira pokrete, krvožilni sustav opskrbljuje tijelo energijom, mišići stvaraju snagu, a ravnoteža, zglobovi i koordinacija održavaju nas stabilnima.
Što je tempo veći, svi su ti sustavi pod većim opterećenjem. Zato brzina hoda može biti dobar pokazatelj općeg stanja organizma, a ne samo fizičke forme.
Brzinu ne treba forsirati
Hall naglašava kako dostupna istraživanja ne dokazuju da će osoba koja namjerno ubrza hod odmah smanjiti rizik od demencije ili živjeti dulje. Vjerojatnije je da ljudi koji prirodno zadržavaju brz tempo imaju srce, mišiće, ravnotežu, koordinaciju i mozak koji dobro stare.
Zato brz hod treba gledati kao posljedicu dobrih fizičkih temelja, a ne kao jedini cilj treninga. Snaga, kondicija, ravnoteža i pravilna tehnika kretanja mogu se vježbati, ali forsiranje brzine uz loš obrazac hoda može dodatno opteretiti tijelo.
Jednostavan test u svakodnevici
U znanstvenim se istraživanjima brzina hoda mjeri precizno, a kao okvir za umjereni intenzitet kod zdravih odraslih često se spominje oko 100 koraka u minuti. Ipak, ta brojka nije univerzalno pravilo jer ovise o dobi, kondiciji i zdravstvenom stanju pojedinca.
Praktičniji pokazatelj je pitanje može li osoba bez većih problema ubrzati kad treba: dok prelazi cestu, žuri na autobus ili vlak, odnosno penje se uzbrdo. Takva sposobnost nije kliničko mjerenje, ali može dati dobar uvid u funkcionalnu pokretljivost.
Početi od držanja i tehnike
Za one koji žele poraditi na tempu, stručnjakinja savjetuje da najprije obrate pozornost na držanje. Hod treba biti uspravan, s otvorenim prsnim košem, bez naginjanja prema naprijed i nekontroliranog jurenja.
Nakon toga tijekom šetnje mogu se uvoditi kratki intervali bržeg hoda pa vraćanje na uobičajeni ritam. Cilj nije svaki korak pretvoriti u utrku, nego kroz vrijeme očuvati sposobnost da se čovjek kreće sigurno, stabilno i po potrebi brže.
