Osobe s predijabetesom koje su tijekom osmotjednog programa ranije odlazile na spavanje izgubile su više kilograma, pokazalo je istraživanje Sveučilišta u New Yorku. Ipak, razina šećera u krvi nije se popravila, što je suprotno očekivanjima znanstvenika.
Metodologija istraživanja
Studija je objavljena u časopisu Nursing Research, a u njoj je sudjelovalo 196 odraslih osoba s predijabetesom. Sudionici su bili u dobi od 21 do 64 godine i svi su noću spavali manje od šest i pol sati. Bili su podijeljeni u dvije skupine.
Obje su osam tjedana sudjelovale u tjednim videopozivima o zdravoj prehrani, tjelovježbi i upravljanju stresom. Jedna je skupina dodatno učila o higijeni spavanja te je dobila plan za postupno pomicanje odlaska u krevet na ranije termine. Svi su vodili dnevnik spavanja, a prije i nakon programa nosili su uređaje za kontinuirano mjerenje glukoze i narukvice koje prate aktivnost i san.
Veći gubitak kilograma, ista razina šećera
Obje su skupine počele bolje spavati i izgubile su na težini, no skupina koja je prošla program spavanja zabilježila je veći napredak u kvaliteti sna i manju pospanost tijekom dana. Razina šećera u krvi ostala je ista u obje skupine.
Kod svih ispitanika, bez obzira na skupinu, raniji odlazak na počinak bio je povezan s većim gubitkom kilograma. Svaki sat ranijeg odlaska u krevet značio je u prosjeku oko 0,6 kilograma manje tijekom osam tjedana. Znanstvenici napominju da je riječ o povezanosti, a ne o izravnom dokazu da raniji san uzrokuje mršavljenje, piše Index.
Vrijeme spavanja ključnije od trajanja
"Čini se da je vrijeme odlaska na spavanje, a ne samo trajanje sna, važan i zanemaren faktor za gubitak kilograma i metaboličko zdravlje", izjavila je glavna autorica studije Susan Kohl Malone, docentica na Fakultetu za sestrinstvo Rory Meyers Sveučilišta u New Yorku.
Dodala je kako su istraživači očekivali da će dulji san kod osoba s predijabetesom koje inače malo spavaju popraviti razinu glukoze i pomoći u mršavljenju, ali rezultati to nisu potvrdili. Malone objašnjava da raniji odlazak u krevet može ograničiti kasnonoćne obroke.
To je bitno jer su osjetljivost na inzulin i tolerancija na glukozu najslabiji upravo kasno navečer. Znanstvenici navode i druge moguće razloge: manju izloženost umjetnom svjetlu noću, smireniji simpatički živčani sustav i slabiji apetit zbog nižih razina hormona grelina. Zaključili su da bi promjena vremena odlaska na spavanje mogla biti koristan cilj za poboljšanje metaboličkog zdravlja.